Dosad najopsežnijom znanstvenom meta analizom dokazano je da se prevalencija arterijske hipertenzije smanjuje primarnom prevencijom i napretkom u liječenju ne samo u visoko razvijenim područjima, već i u srednje i manje razvijenim okruženjima.
U istraživanju je objedinjena analiza 1201 reprezentativne studije s preko 104 milijuna sudionika na primjeru svjetskih trendova u prevalenciji arterijske hipertenzije i napretka u liječenju i kontroli od 1990. do 2019 .godine.
S obzirom da se arterijska hipertenzija može otkriti na razini primarne zdravstvene zaštite te kako jeftini tretmani mogu učinkovito kontrolirati arterijski tlak u većine hipertoničara, cilj objedinjene analize bio je odrediti prevalenciju arterijske hipertenzije i napredak u njezinom otkrivanju, liječenju i kontroli od 1990. do 2019. godine u 200 država i u raznim regijama.
Za potrebe analize korišteni su podaci od 1990. do 2019. godine ispitanika u dobi od 30-79 godina iz populacijski reprezentativnih studija koje su imale kvalitetne podatke mjerena arterijskoga tlaka. Arterijska hipertenzija je definirana kao sistolički tlak 140 mmHg ili veći, dijastolički tlak 90 mmHg ili veći i/ili uzimanje lijekova za arterijsku hipertenziju. Primijenili smo Bayesov hijerarhijski model za procjenu prevencije arterijske hipertenzije i udio ljudi s arterijskom hipertenzijom koji su imali prethodnu dijagnozu (otkrivanje), koji su uzimali lijekove za arterijsku hipertenziju (liječenje) i čije vrijednosti arterijskoga tlaka su bile ispod 140/90 mmHg (kontrola). Model je omogućio da trendovi tijekom vremena budu nelinearni i da se razlikuju ovisno o dobi.
Neka od važnih otkrića u istraživanju su sljedeća;
- Broj ljudi u dobi od 30-79 godina s arterijskom hipertenzijom udvostručio se od 1990. godine sa 331 (95% CI 306-359) milijuna žena i 317 (95% CI 292-344) milijuna muškaraca u 1990. na 626 (95% CI 584-668) milijuna žena i 652 (95% CI 604-698) milijuna muškaraca u 2019 godini unatoč stabilnoj globalnoj dobnoj standardiziranoj rasprostranjenosti.
- Prevalencija arterijske hipertenzije u 2019. godini standardizirana prema dobi bila je najmanja u Kanadi i Peruu i za muškarce i za žene; u Tajvanu, Južnoj Koreji, Japanu i nekim zemljama zapadne Europe, uključujući Švicarsku, Španjolsku i Veliku Britaniju za žene; te u nekoliko zemalja sa niskim i srednjim prihodima, poput Eritreje, Bangladeša, Etiopije i Salomonovih otoka za muškarce.
- Prevalencija arterijske hipertenzije premašila je 50% za žene u dvije zemlje i muškarce u devet zemalja, u srednjoj i istočnoj Europi, središnjoj Aziji, Oceaniji i Latinskoj Americi. Globalno, 59% (55–62) žena i 49% (46–52) muškaraca s arterijskom hipertenzijom prijavilo je prethodnu dijagnozu arterijske hipertenzije u 2019. godini, a 47% (43–51) žena i 38% (35–41) muškaraca liječeno.
- Kontrolne stope među osobama s arterijskom hipertenzijom u 2019. godini bile su 23% (20-27) za žene i 18% (16-21) za muškarce. Godine 2019.godine b stope liječenja i kontrole bile su najveće u Južnoj Koreji, Kanadi i Islandu (liječenje> 70%; kontrola> 50%), a slijede ih SAD, Kostarika, Njemačka, Portugal i Tajvan. Stope liječenja bile su manje od 25% za žene i manje od 20% za muškarce u Nepalu, Indoneziji i nekim zemljama u podsaharskoj Africi i Oceaniji. Stope kontrole bile su ispod 10% za žene i muškarce u tim zemljama te za muškarce u nekim zemljama sjeverne Afrike, srednje i južne Azije te istočne Europe. Stope liječenja i kontrole poboljšale su se u većini zemalja od 1990. godine, ali smo otkrili male promjene u većini zemalja u podsaharskoj Africi i Oceaniji. Poboljšanja su bila najveća u zemljama s visokim prihodima, u središnjoj Europi, te u nekim zemljama s višim srednjim i nedavno visokim prihodima, uključujući Kostariku, Tajvan, Kazahstan, Južnu Afriku, Brazil, Čile, Tursku i Iran. Poboljšanja u otkrivanju , liječenje i kontrola arterijske hipertenzije znatno su se razlikovali od zemlje do zemlje, a neke zemlje sa srednjim dohotkom sada nadmašuju većinu nacija s visokim prihodima. Dvostruki pristup smanjenja prevalencije arterijske hipertenzije primarnom prevencijom i poboljšanjem njenoga liječenja i kontrole postignut je ne samo u zemljama s visokim prihodima, već i u okruženjima s niskim i srednjim dohotkom.
Istraživanje je financirala Svjetska zdravstvena organizacija.
Ponosni smo što su u ovom hvalevrijednom istraživanju sudjelovali naši cijenjeni kolege iz Hrvatske: Maja Banadinović (Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), Živka Dika (Sveučilište u Zagrebu), Aleksandar Džakula (Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) , Ana Jelaković (KBC Zagreb), akademik Bojan Jelaković (Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), Vesna Jureša (Sveučilište u Zagrebu), Jelena Kos (KBC Zagreb), Iva Lukačević Lovrenčić (Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), Marjeta Majer (Sveučilište u Zagrebu), Marija Matasin Domislović (KBC Zagreb), Marjeta Mišigoj-Duraković (Sveučilište u Zagrebu), Sanja Musić Milanović (Hrvatski zavod za javno zdravstvo), Vera Musil (Sveučilište u Zagrebu), Ivan Pećin (KBC Zagreb), Maroje Sorić (Sveučilište u Zagrebu), Ranko Stevanović ((Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci) Tajana Željković Vrkić (KBC Zagreb).
Izvorni članak na engleskom dostupan je na poveznici.
Uskoro ćemo prezentirati podatke projekta Epidemiologija arterijske hipertenzije i unos kuhinjske soli u Hrvatskoj (EH-UH 2) i usporediti ih s rezultatima studije EH-UH 1 koja je uključena u ovu meta analizu.